Dva kutka, jedna istina...
Dva radna kutka, dva računala, dva svijeta,
zvuk slova i glazba ispunjaju prostor.
Svitanjem uma nastaju nova štiva
a ista tema, traganje za istinom.
strune spoznaje plešu vječni tango u nutrini,
ljubav je poezija, ono neizgovorivo u nama,
sol na koži i med na usnama, pjenušac
u krvi i leptirići u emocionalnom umu…
Ne postoji odlika ljubavi,
nemjerljiva je njena kakvoća,
ni izračunjivosti njene količine,
niti procjenjivosti njene karatnosti.
Ona je zagrljaj pjeska i pjene,
sobost čestice i sebstvo vala,
muk sjećanja i vrtlog vremena.
Ćutim ljepotu i pričinja mi se
ničeg nema u krhkosti svijeta
do bezglasja njenog bezgraničja,
Među našim radnim stolovima
uz gugut bijele golubice na prozoru
pitamo se,
Je li ptica glasnik neba?
Dokazuje li poslanje vječne ljubavi?
i pišući svatko svoju istinu spoznajemo
zbog nedokazivosti drugima svojih
istina, a sebi njihovih istina se sanja!
Dijana Jelčić
|
