Njemu iz svih mogućih razloga...
Rodio se pitom na obali zelene rijeke između kamenjara i močvare
i kao da je tog osmog dana osmog mjeseca udahnuvši
neukrotivost otvorio vrata blagosti. sluša šutnju
asfalta i voli vrbe u čijim krošnjama
pjevaju ptice njegove mladosti.
S licem na kojem, ne godine, nego osmijeh ostavlja trag, pogledom sanjivosti me pitao
imaš li hrabrosti zakoračiti u tajnovitost tišine iza koje su skriveni izvori ponornice?
Stajali smo na ušću, tamo gdje rijeka svojom širinom nagovješta ljepotu
svojih ponora i poželjeli dotaknuti izvor. Titrale su oči neba,
a južni vjetar nam je dodirivao lica, mješao glasove,
ispreplitao riječi. On je želio da se sve događa
treptajima očiju i odkucajima srca,
bez prošlosti i budućnosti.
U ovoj sićušnoj mjeri našeg vremena osjetih, tvoja ljubav je sreća i sloboda.
Hvala ti dragi i sretan ti rođendan!
Dijana Jelčić
|
