oluje pred Oluju...
04. 08, 1995 smo bili u Zadru, pred Oluju nas probudila tutnjava nad morem,
avioni su nagovještali kraj pakla nad domovinom.
U kanalu bura, jecaj vjetra u napukloj kuli
bodež izdaje u srcu.
Galebi su plakali za tobom
sakrivjući boli u utrobu mora.
Na tišini oltara molitva još spava,
u školjkama neka davna ljubav u bisere se rađa.
05. 08, 2023. nad našim prozorom u kapima kiše i
olujnom vjetru poruka... hvala braniteljima
ovo je za nas dan za pamćenje.
Oduvjek nad nama stanuje bog Sunca,
luđaci izazivaju ratove, a ljudi tuguju.
Zato tek kada mi srne budu jele iz ruke,
kad zoru najavljivale samo ptice,
kada smrt postane tiha kao oproštaj,
a oprost grijeha postane suvišan,
kada nas riječ povede nebu,
prosut će se sunce ruševninama
iz pepela će uzletjet žar ptice.
riječi izgovorene anđeoskim glasom
i zasjat će život... bit će život...
Dijana Jelčić... slike su sve moje
|