Omamljujuća samoća...
Jedno od slavlja mojih rođendana u Švicarskoj. Dobila sam knigu na dar.. Luksuzno izdanje, dva romana u jednim koricama, Stablo naranče i Diana boginja koja lovi sama. Dianu pročitah prvo. Na njemačkom jeziku je uranjala u svijest. Potražih knjigu na hrvatskom, recenzija je potvrdila moje osjećaje
Carlos Fuentes, meksički pisac, s vremenskom distancom od dvadeset godina, tražeći odgovor na pitanje što je to što nas pokreće, čini živima i sretnima – (strast, ljubav, pisana riječ, ideali), pripovijeda o ljubavnoj vezi s mladom hollywoodskom glumicom Dianom Soren na početku sedamdesetih, kada je kao četrdesetogodišnjak prolazio krizu srednjih godina.
Diana, ranjiva, buntovna, ona koja je stalno željela biti druga ne bi li spoznala tko je zapravo, prihvaćajući rizik traganja koji vodi ka uništenju.
Snježana Šlibar
autor slike nepoznat...
Vizija boginje, potonuće Mjeseca u skute svitanja dodiruje svijest.
Roditelji mi darovali ime, prijatelj iz djetinjstva nadimak,
avatar i tako nastadoše dinajina sjećanja, moj
dnevnik, moje okno u minulo vrijeme.
Omamljujuća samoća umrtvljuje osjetila, Diana ili boginja koja lovi sama,
odsnjana knjiga uprisutnjuje desetljeće koje se odupiralo umiranju.
U mreži snovitosti koračah sama Venerinom ekliptikom,
putanjom između večernje i jutarnje zvijezde.
Bio je privid, san u snu i nepostojeće
riječi, neprevedive, kao zvuk
groma i bljesak munje,
kao miris parfema
i okus melise.
Budim se,
tu si, ti i ja u dijalogu s piscem, u šaputanju sa zvijezdama.
Sanjiv u budnoj strasti, svjetlošću utkan u kožu, jecajem
tišine utopljen u pore, krikom žudnje dozvan u srcae
pohotom ucrtan u kalendar noći, nezamjenjiv
na dlanovima, neizbrisiv sa koordinata
Erosovih staza, nježan u uzimanju,
snažan u darovanju.
Istina sokovima slasti ubrizgana u život...
Dijana Jelčić
|
