U ogoljeloj sebi...
izvor fotke...The Art of Fiction By Jorge Luis Borges
Poezija se vraća kao zora i
smiraj sunca.
Ponekad u suton neki lik
gleda nas iz dubine ogledala;
umjetnost treba da je poput ogledala
koje nam otkriva naš sopstveni lik…
I kao beskrajna rijeka koja prolazi i ostaje,
odraz istog nepostojanog Heraklita,
istog i drukčijeg, kao beskrajna rijeka.
Jorge Luis Borges
U danima kada nutarnja gluhoća
otupi uspomene, a nutarnje
sljepilo zamagli sjećanja,
kada sanjanost biva
punina budućeg,
a maštarije osamostale,
na obzoru zaspalog uma
se rađaju nova nadahnuća.
U prostoru trenutka sklad vrije moć,
nestaju obrisi neuravnoteženog bitka,
gube konture čvrstih predmeta,
a odaja postaje bezgraničje
naslućujuće širine.
U ogoljeloj sebi slutim ritam
svih onih koraka kojima slijedim
ritam želja. Volim to nepostojanje,
hrabrim bjegunicu iz svrsishodnosti,
njen let, u zbilji, nedohvatnim sferama,
oslobađam je iz utrobe obićnosti,
a ona me Heraklitovom rijekom
odnosi ka izvoru svjetlosti,
u zjenicu tvoga pogleda.
Dijana Jelčić
|
