Gorke naranče...
Gorka naranča, začudna metafora, preslika bezuvjetne ljubavi.
U aleji gorkih naranača opori miris i sjećanja, trajanje u
nagosti minulog vremena, zlato utkano u pamćenje.
Djelili smo tajnu nutrine, gutali gorčinu, na usnama
je ostajao slador. Nestajale su bolne uspomene,
zbližavali smo se u ne napisanoj priči, bili
pustolovi na cesti ka uskrsnuću sna.
Na vrhu svijeta, mala kavana, u srcu vremena
stol za dvoje, na stolu naranča... ti kazuješ Cesarića...
Dohvatih naranču sa stola,
I najedanput
U svijesti mi sinu:
Sada je zima.
Neprijazna, duga,
A ja u ruci držim komad juga.
I zlati mi se naranča u ruci.
Sačuvala je malo južnog sunca
Na svojoj kori,
I smije se,
I miriše,
I gori.
Vratili smo se na početak priče,
odživjeli je silinom stvarnih događanja.
Ljubav se događa u trajanju, u magiji nektara,
u tajni omjera okusa i mirisa, u dozrijevanju pod
nutarnjim suncem, u njima, u svima, u tebi i meni.
Dijana Jelčić
|
