Pomak u snu...
titraju meka krila jutrenja, sunce iza otoka
danu daruje sjaj, more šumi zornicu,
odu našem povratku u valu sna,
vjetar se skrio u srce školjke,
kiša ispisala poeziju kapi,
širi se miris lavande...
u daljini se nazire grad mojih pradjedova,
volim ove pomake u snu i tvoj osmijeh,
isčitavam tvoje misli, tvoje osjećaje,
na obzoru, u iskri budnosti povijest naših svitanja,
more guta naše tajne, slijeva ih u pjesak i pjenu,
skriva u bisernice iz kojih će jednoga dana
na žalu nekog dosanjanog oceana
izroniti Venera i pričati priču
o sanjarima života...
Dijana Jelčić
|
