Jedna zvijezda padom...
Jedna zvijezda padom dotaknu tišinu,
na srebrnkastom sagu mjesečine
zaplesasmo naš prvi tango.
Tvoje ruke dio mene
u klupu neznanja
zapletoše javu
u vir snova...
Na terasu preko usnulog cvijeća
u svom ljubičastom ogrtaču
se uspinjala zora, vratila
snove u kristalnu kutiju
prosula moć na umor
naših zagrljaja.
Dijana Jelčić
|
