Dani kanikule...
Pas u dvorištu ... kod Draška... osjeća moć Canis Majora i traži hladovinu.
U izmaglici pasjih vrućina slike gorućih sjećanja,
iz sjaja Sunca izranjaju iluzije, ognjem trenutka
me dodiruju uspomene, osluškujem krhkost
prolaznosti i moć pamćenja, mogućnost
povratka u nezaboravljenu ljepotu…
Prolaze sekunde, znakovlje proteklih dana,
lipe su ocvale, ali njihov miris titra u trenutku,
zaobljava ga u sliku Ivanjske noći, u djelić
pasionske igre, titraj legende o silasku
Ladarica na ovozemaljske pute
i trag ljubavi u zraku...
Skrivam te u pogledu, ustoličavam događanje,
osmijeh budnosti i sjaj Sunca na tvom licu,
toplina nas omamljuje, nakon Ivanjskih
krijesova uronismo u vrijeme kanikule,
zajedno se smiješimo nebeskom
moćniku, canis Majorusu...
Dijana Jelčić
|
