Na delti...
Na mostu slušamo simfoniju nepovrata
u sjaju tvojih očiju moć zelene rijeke.
Pod podnevnim suncem uzavrela
žudnjom vremena rijeka uranja
u ocean sutona.
Na delti, iz vatrometa riječi iskri jedna,
najnježnija, snažnija od romora kapi,
šapat pradjedova, ljubav u oblaku,
ples sedam bijelih golubica,
moć nebeske ljepote.
Zvijezde bdiju nad ponorima noći,
iz suzvučja rijeke i Mediterana
romori mjesečeva sonata,
dopire do zatona srca,
uranja u svijest.
U tvojim očima odraz dva lica,
jedno s obrisom tužnih sjećanja,
drugo bez tragova drevnog umora,
oslikano prozirnim prahom vječnosti.
Iz škrinje svjetlosti izlijeće san,
bruji lahorasti veo šapata
prohujalog vremena.
Dijana Jelčić
|
