Dan domovini u slavlje...
udišem svježinu svibanjskih kiša, promatram raskomadane oblake
i nestanak plejada sa lazurnog beskraja, zvjezdano jato
se skriva u skutima vizije…
Kao iznenada dolutao gost vjetar se šulja koridorima sjećanja
donosi zvuk ponoćnog zvona i miris lijepih uspomena,
miris tek procvale lipe uranja u svijest, čujem tišinu
u krošnji breze, pod sjajem mjesečine svjetluca
njena bjelina.
U kaleidoskopu želja vrtlog vječnog plamena,
koračanje iluzijom, nestajanje iza duge,
južni vjetar se igra sa suzama neba,
na oltaru donovine poezija snova,
nestajuća prošlost i naslućujuća budućnost,
pomak vremena, njegova nezaustavljivost i pitanje....
Što ako sutra ne dođe?
Dijana Jelčić
|
