Pobjeda neizgovorivosti...
Volim besane noći, sjaj zvijezda, govor zlatne tišine.
Volim zvukove dana, pjesmu ptica, huk breza,
muk cvijeća, šutnju mirisa. Volim poeziju
života, tvoju blizinu i dijalog pokreta.
Svanuće izranja iz dubina, vidim porod mladog dana.
Dolutali nalet vjetra uzdrhtalim predosjećanjem
lijepog svitanja opovrgava zabludu mira.
Na obzoru vizija utjelovljenja zore,
trenuci straha od ljubavi i
metamorfoza nimfe.
Sjene naših pokreta iščitavaju poruke,
rješavaju rebuse i novim obličjem
tjelesne poetike, tankoćutnim
dodirima, ubijaju strahove,
premošćuju ponor tuge.
Dijana Jelčić
|
