Kotrlja se zbilja...
Osluškujem tišinu svitanja. zornicu izronjenu iz nijemosti kobaltne noći,
rađa se mladi dan, u razigranosti trenutka na oknu orošeni sjaj boje vjenčanice...
Oči vide ono što im svjetlost razotkriva, a ona očima nevidljiva krije tajnu svog izvora.
Kotrlja se iskričava zbilja, obećanje dolazećih sutona i svitanja,
u rasponu između njih život. Zahvalna sam početku priče,
toku njenih uzroka i posljedica, kazivanim predanjima,
ispisanim mudrostima, epovima, romanima i poeziji.
Iz raznovrsnosti ljepote izranja čudesni svijet,
univerzum svjetlosti i boja, svijest postojanja.
Vrtlože se geometrijski oblici, govor prirode,
jezici fizike, filozofije i glazbe nebskih sfera.
Dijana Jelčić
|
