Pozdrav suncu...
Na životnom putu upoznavah mnoge ljude, u njihovim očima promatrah odraz sebe,
različitost preslike se ogledala u osjećanjima, trenutačna prisnost, bliskost
ili razdaljina se obznanjivala kao istina…
Slušala sam priče o Dijaninu gaju, o svetoj šumi u drevnoj Italiji
stihove Vergilijeve epske poeme Eneide, misli iz ekloge
u kojoj najavljuje dolazak ljubavi…
između onda i sada se zapalilo nebo poezijom suza,
pjesmama mjesečini i vizijama snovitih obzora...
vedrina se pretakala u radost susreta
i suočavanja sa istinama…
Između onda i sada
u duši prohujale
oluje.
Ponavljajuća predstava, drugačija, a uvijek ista,
uskrsnuće svjetlosti, obred krštenja mladoga dana.
U gradu pradjedova šetamo preko Pjace
kroz Kalelargu do Donata i Foruma
šum priče o postojanosti ljubavi,
na rivi u zvuku morskih orgulja
naslućujemo romor vjetra
i zagrljaj pjeska i pjene....
Izgovaram molitvu bogu Sunca, osjećam invokaciju svetosti,
ljepotu svakodnevne ljepote.
Dijana Jelčić
|
