Pijanstvo osjetila...
Mjesečina i san na praznoj cesti i ona sama.
Vozila je u novi svijet u novi san, ljubičasti san.
Sloboda pod mjesečinom, osjećala je, treba izdržati,
savladati umor želja i mašte, zaustaviti vrijeme,
stići prije svitanja da joj ne ukradu sunce...
Na mjesečevoj cesti tužnijoj od pokošenih polja,
noć izgubljena u daljini koju je pobjeđivala,
iznenađena samom sobom, ubrzala je
da uistinu stigne prije sunca.
Grad joj se smješio jutrenjem, sunce osuši suze na umornom licu.
Sretne li žene u jutarnjem svijetlu, govorili su perači ulica,
a ona osjeti prvi put pobjedu nad samom sobom
ogledajući se u prvim sunčanim zracima.
Oćutih pijanstvo osjetila i mahnitanje osjetilnosti.
Dijana Jelčić
|