izdrži srce...
U onim danima, kada nutarnja gluhoća otupi uspomene,
kada nutarnje sljepilo zamagli slike lijepih sjećanja,
kada sanjanost postane punina budućeg,
a maštarije osamostale,
rađaju se zvijezde, zaoble blizine i daljine,
zaiskri vrijeme tišine i poezije, začudna
datost iznjedrena iz neodkrivenih
kutova univerzuma uma.
Ljubav je moje bodlje pretvorila u mekane dlanove,
u mom kaosu izgradila gnjezdo spokoja
i ja otvorih vrata blagosti.
Izdrži srce ostani vjerno sebi i korijenju
ali rasti, izrasti iznad horizonta prolaznosti.
Tamo gore je sunce, tamo gore je beskraj i san.
Začuh titraje tišine, osluhnuh, da, to moje srce kliče!
Dijana Jelčić
|
