Izron iz tmine...
Tiho i elegantno, kao crna pantera se spušta noć. Proždire boju vjenčanice kojom svjetlost kiti dan.
Krade ljepotu bijeline kojom omotavam trajanje. Zavoli dan u kojem se budiš... čekam svitanje,
dozvoljavam srcu da diše. Ponoćni tango me približavao nekome, meni. Sjećam se.
Voljela sam plave daljine. Na obali krhog trajanja odživjeh oluju ruža.
I nebo je plakalo kada sam odlazila.
ostala sam sama na rubu bezdana. Zazivala boginju,
noć punu tuge, grumen bola na rubu bezdana...
tajna se izgubila između snijega i zvijezda
iako je nebo ledenim suzama žalilo nad
umirućom ljubavi otopila sam lednicu.
Na delti sna osjetih ushit ljepote
dva goluba poletješe u nebo...
ostvarila se Tinova kristalna kocka vedrine,
traje već desetljećima... 1987- 2023 i danas
znam odgovor na pitanje odakle dolazi ljepota.
Dijana Jelčić- Starević... Odakle dolazi ljepota... Zagreb, 1987.
|
