U spomen...
Tražeći ljubav među bogovima s Olimpa,
učila je Homerov jezik, savladavala heksametre
i radovala se skorom izlasku na daske koje život znače...
Ali strah i nesigurnost je nosila u sebi.
Ako manjak od pet centimetara
bude presudan?
Ako talent, njeno urođeno umijeće, zakaže?
Jedini kapital koji je imala nije zakazao.
Odigrala je Antigonu, koja je obilježila
cijeli njen pživot.
Često je kazivala rečenicu...
da nije bilo male Antigone svi bi mi
danas sretnije živjeli... uz osmih je dodavala.
možda...
Iako premalena za heroine svjetskih drama
imala je sjaj u očima, osmijeh i glas...
U Krležinom Kraljevu je darivala,
Sreće zlatne, srebrne, sreće...
U Marinkovićevoj Gloriji,
krikom tužne majke
ledila je srca
publike.
Osim nutarnjoj, divili su se njenoj vanjskoj ljepoti,
uspoređivali s Liz Taylor i Audrey Hepburn.
Bila je odličan pedagog, nenametljivo je
ucrtala moj put u svijet poezije.
A ja, uz nju sam naučila voljeti i smijati se srcem...
Dijana Jelčić
|
