Kako je dobro: biti...
Prije nego je dobio tijelo, čovjek je bio samo svijest,
roj najsitnijih struna iz čijih su titraja nastajala
osjećanja strah i ljubav...
Ona Ljubav i on Strah dva vječna protivnika
se još uvijek u nama titrajima izmjenjuju
i pišu priču koju zovemo život...
Pročitala sam knjigu ni o čemu u kojoj je tišina sve. Osluškivala bijelu glazbu.
Čula zvuk tišine, osjetila, ritam neizgovorenih riječi, ljubav koja nije ljubav
i jedno veliko ništa koje je sve.
Vjerovala sam da mogu utisnuti znakovlje trajanja u bespuće prolaznosti,
da mogu urezati naša imena u koru prostor- vremena, da mogu
putovati svjetovima ne napuštajući ovo ovdje i ovo sada
i putovala sam.
Zvuk se u nezvuku čuje. Kao pjev ptica oslobođenjih iz krletke,
kao srcem odapet let. U tome je uvijek nastajuća ljepota.
I ne može se zaustaviti.
Može se osjećati kao dodir svile, kao cjelov, kao ljubav, kao život
i šapnuti ... kako je dobro biti...
Dijana Jelčić
|
