Dogodilo se u maju...
Poetična slika raja, nosim je u srcu, pomislih gledajući povratak lastavica.
Budim se slično anonimnom spavaču, ne snalazim se u vrtlogu
prostora i vremena, u polusnu vizija jutrenja.
Je li život san?
tek iluzija budnog uma?
vertigo svjesnosti ili snovitost srca?
San je kratka smrt, budnost podsvjesti, bijeg od arhetipova,
ubitačna tišina nekih davnih tugovanja, noć bez ponoći,
hladni vjetrovi sa orkanskih visova željenog zaborava.
Život se rađa jutrima, lahorom na koži, kapima rose
ispire noćni mir, uranja u bitak.
Prisutna u stvaranju prostora igram se iluzijama,
u djeliću vremena tankoćutno sjećanje.
Na zaslonu metafizičkog neba titra
snovid prohujale ljepote.
Volim ovaj trenutak, osjećam srce diše i osmijehujem se.
Osmjehuješ se uvijek istim osmjehom, u tvojim očima
uspomena na @Euro kaže Kapeljske kresove
da, na vrijeme odsanjane budućnosti.
Majske ruže su ponovo zamirisale.
Dijana Jelčić
|
