Prvomajsko svitanje...
Dotaknula me moć vremena, omotala nevinost djetinjstva u
snovitost mladosti, hranih se riječima, tim znakovljem na
stazama spoznaje i pješčanom žalu oceana snova.
Dočekivali smo prvomajske zore na trgu cvijeća.
Miris ruža i svježeg kruha još uvijek obnavlja
molitvu i uspomenu na prohujala proljeća.
U kapi budnosti nepobitnost snovitosti,
neopozivost prolaznosti i obris iluzije.
Srce neumoljivo otkucava trenutke,
a sjećanja premošćuju razvaline.
Na svilenoj zavjesi jutrenja
prepoznah konture istine.
u tvojim očima osmijeh,
u rukama buket ruža.
Dijana Jelčić
|
