Uz nju naučih biti...
Ima jedna mala gospa Marija,
Što sve mi draža biva što je starija.
Jer ona me je prvog trudno rodila,
Za ručicu me slabu prva vodila.
Prva me na ovom svijetu volila,
Prva se za mene Bogu molila,
Kupala me suzom, Bog joj platio,
Anđeo joj suzom suzu vratio;
Dojila me mlijekom svoje ljubavi,
Učila me ovaj jezik ubavi,
S kojim ću i onda slatko tepati...,
A.G. Matoš
Skrivena tajna trajanja i nestajanja, prolaska i ponovnog rađanja, spoznaja vremena pamćenja, svijeta sjećanja. Tri lica, tri tjela, jedna priča, jednostavno ljubav. Tri života, neprekinuta nit genetske pripadnosti, nesalomljiva energija utkana u ženskost... ostala sam sama...
Sreće zlatne, srebrne, sreće... šaputala je i na početku i kraju Krležinog „Kraljeva“…
sjedim u gledalištu ciganka sa škrinjom sudbina prelazi rampu i dolazi do mene.
Pružam ruku i na dlanu mi ostade darovana istina.
Ljubav se rađa u snu i sjeni, u pjesku i pjeni,
morskoj soli na tijelima, u zanosu koji ostavlja
med na usnama.
Ciganka se smiješi i odlazi. Majčin glas titra u zraku.
Noć i dan sjedinjeni u novembarskoj magli,
kao zalutala lastavica savih gnijezdo
u njedra djetinjstva i šapućem...
Hvala ti mama što si mi darovala dio sebe,
što si me naučila biti, što si u spomenaru
upisala imperativ... "Budi sretna!".
Ovo je tvoj četvrti rođendan bez tebe,
palim svijeću na oltaru vremena i tihujem...
Sretan ti rođendan mama!
Dijana Jelčić
|
