O jabukama i bogovima...
Polažemo jedan je od mnogobrojnih ispita zrelosti na kojima se ova naša,
dvije tisuće i dvadeset i dvije godine stara civilizacija spotaknula.
A jabuka razdora i jezik razdora. Sudbinski plod mijenja oblik.
U mreži vremena iluzija grijeha, nasilje opisano od pamtivjeka,
ozrcaljeno u legendama, u bajkama, u pričama.
U snu koračah vrtom Hesperida, oćutih Eridinu podvalu,
u jabuci razdora uklesan natpis, najljepšoj...
Dogodio se Parisov sud, uzrok ratova.
Ponavljamo li prvi grijeh?
Privid drva spoznaje. Umjesto jabuka u krošnji
procvjetali mirisni pupoljci Empirejske ruže,
odraz desetog neba, čin čiste svjetlosti.
Osjetih plimu nečeg novog,
nečeg bezimenog kako
uranja u zbilju.
Smiruje...
Dijana Jelčić
|
