Bez tebe bi...
Mjesec krade suncu svjetlost i razbacuje idilom noći.
Noćas doživjeh budnost, moć tog prevaranta zbilje.
Dotaknuh lazur neba i vatru pakla, odživjeh
ples anđela i demona, čuh nerazumljiv
dijalog svijesti i podsvjesti.
Želim riječi sa koordinata srca, lepršave riječi kojima bih
nacrtala miris ovog sna, riječi koje mirišu ljepotom
majske ruže i tek procvalog jasmina u vrtu.
Bio si daleko, plovio pučinom zbilje,
zaustavljao se u zatonima snova.
Zbog tebe plovih drevnim oceanima,
zaronih u dubine prastarih sanjarija.
Zbog boginje u meni slijedih zov mjesečine,
a onda u tebi osjetih zaštitnika mojih lovišta ...
U maglićastom jutrenju privid otoka. Itaka zelena i smjerna.
Dijana Jelčić
|
