Trgovi Pariza...
Pariz, 1990 te godine, lutali tragom Prevertove pjesme...
Pariz je još spavao, a mi smo, poslije noći probdite u kafiću Hemingway, lutali trgovima.
Susretali perače ulica, prodavače cvijeća i vječne sanjare koji su prodavali knjige.
To je bilo ostvarenje našeg davnog sna, lutati trgovima i promatrati život
utkan u povijest svijeta. Trg željeza i roblja nismo pronašli.
Svitalo je na trgu ptica, budio se dan cvrkutom duša
koje su zatvorene u krletkama tuđih želja
žudile za srcem odapetim letom.
Zaustavih se pored voliere.
Uronih u dubinu sivila
oka bijele golubice.
Je li ova ptica za prodaju, upitah mladića koji nam se približio.
Ona je jako vrijedna, to je golubica pismonoša, glasnik sreće, reče mladić nježnim glasom.
Zašto ju prodajete, upitah.
Treba mi novac, reče mladić tužno.
Platili smo slobodu tužnoj ptici, vinula se u beskraj.
Dijana Jelčić
|
