Bilo je Martinje...
Martinje ili blagdan svetog Martina dan je Svetog Martina iz Toursa († 11. studenog 397.) koji se diljem srednje Europe odlikuje po brojnim običajima slavlja i proslava.
Krenula sam u nepoznato. Švicarska, zemlja satova i čokolade je darivala nova iskustva i mogućnost odkrivanja novih ljepota. Bilo je Martinje, s novim prijateljima doživjeh krštenje vina u Alzasu.
Kad smo krenuli vinskim putevima doživjeh nestvarnu stvarnost. Vijugave uske ceste omeđene vinogradimapretvaraju vožnju u mirnu i opuštajuću plovidbu, a živopisna sela, Riquewihr i Ribeauvillé, postaju pristaništa iz bajke. U Colmaru pred crkve svetog Martina vrhunac slavlja. Kolmarski kuglof, nazvan i kruh sv. Martina, serviran uz mirišljavi traminac.
Divan, opuštajući osjećaj.
Ipak, oprostila sam si tek kada sam pod južnim nebom zakoračila u pejsaž gorštačkog krajolika… iza mene je ostao svijet razbijenih ogledala… slika razlomljene iluzije… šutljiv privid otrgnut iz urlika vječnosti...
Na obroncima krševite Hercegovine je bljeskalo obećanje… osluhnuh šapat utjehe u poslanju vina iz kamena… oćutih prkos čokota… ponositost ogoljele zemlje koja grli korijenje i hrani znojem dobrih ljudi…
Za žilavku, iznjedrenu iz duše kamena, kažu da predstavlja „smjeh i pjesmu“, ili „sjetu i tugu“. Zlatnozelenkasta boja obuhvata mješavinu jantara i dijamanta.
Dijana Jelčić
|
