Preživjeli smo...
Prijeteća praznina života bez strasti,
bez titraja, bez pomaka.
Praznina ne postoji,
rekoše mudraci.
Postoji,
dragi moji,
zgusnuta u strahu,
u plesu dugih sjena,
u vrijemenu tihog umiranja.
Bojali smo se, poželjeli vratiti
tisućljeća, zaviriti u sunčani kalendar,
slušati tišinu istine o nastajanju
zidina Dubrovnika i Zadra,
Dioklecianove palače,
šapat duše kamena.
u kamenom gradu Daorsonu
osluhnusmo vjetrom donesen
šapat kamenog spavaća
Ali smrt nije kraj
Jer smrti zapravo i nema.
I nema kraja.
Sjene su nestale, sunce je ostalo.
Na žrtveniku svitanja bijeli dim,
sunčanik je objavljivao zoru.
Rađao se dan iz sna.
Vrijeme tihog umiranja je opozvano. Preživjeli smo
Dijana Jelčić...
|
