Ponavljajući trenuci...
Dobra pjesma je veliki doprinos realnosti. Svijet više nikad nije isti nakon što u sebe primi još jednu dobru pjesmu. Dobra pjesma pomaže da se promijeni oblik univerzuma, da se proširi svačije znanje o njemu samome i svijetu oko njega.
(Dylan Thomas)
Čitam i dočitavam pjesme napisane u vremenu tihog umiranja. Pisanje je bilo terapija, obrana od tuge i boli, od potonuća u strahove. U samoći sam čitala Danteovu božansku komediju, lutala kao Hrvatski pustolov njegovim postajama,
Samo je jedan netko, iz Hrvatske pustolov, došao posjetiti Veroniku našu, čija prastara glad ne gasne, u mislima zbori, gledajući: "Moj Gospode, Isuse Kriste, pravi Bože, je li tvoja slika bila tada kao što ju vidim sad?,
obnavljala davna vjerovanja, ubirala latice Empirejske ruže i slagala misaono osjećajni kolaž vremena.
2008 u blogosferi je, kao u Danteovom raju, titrala ljubav. Sretoh srodne duše i dobih utjehu... na današnji dan 2018, pod starim krovovima, na jutru poezije, susretoh blogoprijateljice.Obnavljale smo uspomene, Bio je to nezaboravan trenutak okrunjen fotografijom
Ponavljajući trenuci, obnavljanje uspomena na gozbe osjetila. Darovali su mi ime i boginju, ali na krštenju zanijekaše Dijanu... poškropljena svetom vodom dobih ime Dragomila... Dragana... Karleta... čudesno dvojstvo se ugnjezdilo u meni... u rodnom listu sam pagana boginja... u krsnom listu Dragomila... od djetinjstva volim slavlja... radovalla se darovima... raduju me još uvijek...
Danas mi je imendan... Dobih pjesmu na dar...
Kojoj dugujem što radošću sam ispunjen
I što se moji osjećaji bude kad budimo se mi
I što istog trena počinak dolazi kad vrijeme je sna,
Skladno disanje.
Ljubavnika kojih tijela mirišu jedno drugom
Koji misli iste misle bez potrebe da se zbori
I tepaju iste riječi bez potrebe da se neki smisao rodi.
Neće od zlovoljnog vjetra se zalediti
Nit' od sumornog tropskog sunca uvenuti
Cvijeće u cvjetnjaku koji je naš i samo naš
Al' posveta je ova da je drugi čita:
I bliske su ovo riječi u javnosti tebi upućene.
THOMAS STEARNS ELIOT
Moćna je poezija. Uzdigla me iznad slabosti duše i bijesa srca. Na dlanu zbilje doživjeh rađanje ljepote. Bogatija osjećanjem osjećaja, na horizontu svijesti oćutih snagu ljubavi, njeno tkivo u snovima, u tuzi izgubljenog vremena, u zatišju koje je naviještalo ljepšu uzdrhtalost tijela, nježnije treptaje srca.
Dijana Jelčić
|
