Palimo svijeće i sjećamo se...
Ne plači, ne stoj, nisam tu.
Malen taj grob mojem je snu.
Sad sam i muk i vjetra dah.
I krijes. I snijeg. Svjetla sam prah.
I žuti klas i sunca trak.
I lišća dažd, jutarnji mrak.
Ptica sam let, svod mi je dom.
Zvijezda kad sja, ja svijetlim s njom.
Ne gledaj grob, već suton plav.
Nisam umrla. S tobom sam sva.
Mary Elizabeth Frye... prepjev Enes Kišević
čujemo glas, utjelovljujemo uspomene, oni žive u nama...
otišlim dušama slava... vječna...
Uranjam u osobnu blizinu, u moć bezuvjetne prisnosti.
Živim lomne vrijednosti, čuvam slike prohujale zbilje.
Slike postaju nevidljive kada je svijest budna,
ali sigurna sam, one su uvijek tu kao
svjedoci naše nedjeljivosti od njih.
Dok njegovo srce vjekuje u zidu crkve Svetog Križa u Varšavi
dogodio se srcem odapet let ptice, čuli smo zvuke tuge
osjetili miris daljina, slobodu odabira ubrizganu
u rađanje, ostali smo mi i sjećanja...
palimo svijeće i sjećamo se,
ali ne samo danas,
Dijana Jelčić …
|
