Ne odustajemo...
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno, jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave, tako sjajno i kad se budim
vidim u tom mnoštvu, lice koje ljubim…
...Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmjeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas, možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost koja pjev moj čini,
ponoru me dao, i dao visini…
Za sve što mi ote ...
Hvala ti, živote…
Violeta Parra (1917 - 1967)
Odrastanjem živjeli apsurde,
svjesni postojanja
u iluziji svijeta.
Godine zgusnute u stare slike
zrcale prostor trajanja,
bez sjećanja
ne bih osjećala vrijeme.
Tereti prošlih godina
nestaju rasapom tišine
u raskoš zapamćene ljepote.
Nemam opravdanja
za tuge i boli,
bile su.
U zjenici vremena ples privida i jave,
u nabojima beskraja igrivost
istina i zabluda,
svjetlost pobjeduje tminu,
sjene nestaju.
Korakom svladavamo razdaljine,
padom probudih ludensa
i pad je let ... letjela sam,
osjetila moć budne
snovitosti.
Promatrao me pesek
došao ni od kuda...
U buketu godina još uvijek, pod ponoćnim suncem,
plešemo tango i ne odustajemo od igrivosti...
Dijana Jelčić
|
