Kušnja...
o povezanost poezije, proze i teatra Lorca je rekao:
«Teatarska predstava je poezija koja nastaje iz knjige i postaje čovjekom. A kad je gotovo, govori i vrišti, plače i očajava. Teatar očekuje od likova koji se pojave na sceni poetsku kostimografiju, ali da se stovremeno vide njihove kosti, krv ... ».
Venera tka mir sutona,
psi laju na bijelu Lunu,
tišina noći oslikava preobrazbu
večernje u zvjezdu jutrenja.
Sanjala sam konjanika na cesti
ka Cordobi, polja daleke Andaluzije,
ruralno seoce, dom Bernarde Albe,
zatočeništvo u žalovanju,
puteve pitanja i staze odgovora.
Bio je to lucidan san, kušnja bdijenja,
bjeg u osamu, sagorijevanje u samoći.
U svjesti godine tugovanja, misaoni muk,
slika uspomene i njegov glas
na obali rijeke jedna vrba na me čeka,
čekat ću te u dolini moje mladosti.
Dijana Jelčić... (jedna iz arhive... naše naglo ljeto1987. )
|
