Pjesma o biseru...
U Sloterdijkovoj antologij i gnoze piše... Grom: Savršeni um je religijski spis, odnosno poema pronađena u 20. vijeku u okviru knjižnice Nag Hamadi, jedinstvena po tome što govori iz ženskog lica. Posrijedi je otkrivenje dano od ženske osobe, nazvane Grom.
"... Ja sam i prva i posljednja.
Ja sam i štovana i prezrena.
Ja sam i bludnica i svetica.
Ja sam i žena i djevica.
Ja sam i majka i kćer.
Ja sam jalova i mnogo je mojih sinova ...
Ja sam tišina koja je nepojmljiva
i misao koje se lako sjetiti ...
Grci me zovu mudrost (Sofija),
a stranci znanje (Gnoza).
Ja sam jeka mojeg imena ..."
Jeka njenog imena me poziva na putovanje pejsažima duše, otvara mi vrata mudrosti i provodi me labirintom zrcala u kojem prepoznajem sebe u trenutcima odluka, u onim sekundama kada sam, slijedeći promjenu paradigmi u carstvu uma, mjenjala osjećanje osjećaja i pokušavala trezveno opisati geometriju qualije, onog inače nedodirljivog osjećaja u meni. Vidim svoje lice ali u njemu ne naslućujem odlučnost one žene koja je vjerovala da je pobijedila sve nerazumljivosti u sebi. Vidim svoje oči koje inače nikada ne mogu vidjeti iako njima gledam svijet. U pogledu svom susrećem onu nesigurnu djevojku koja je tražila ljubav u nedosežnim daljinama univerzuma.
Da, to je bio ostatak ostataka onog komadića djetinje sreće u meni, to je onaj komadić duše koji je ostao pošteđen od utjecaja prevrtljivosti uma koji u beskraju postojanja, uvijek traži samo dokazane i potvrđene činjenice.
Zaustavljam se u koridoru svijesti i pokušavam zaustaviti bujicu nadolazećih podataka i odživjeti još jednom onaj trenutak u kojem sam osjetila otvaranje sedefaste školjke i rađanje prvog bisera za nisku koju godinama nosim omotanu oko srca, sakrivenu od očiju pohlepnih prodavača magle.
Čitam Tinovu pjesmu i osjećam, nisam uzaludno skrivala srce od tek znatieljnih ronioca za perlama u oceanu snova.
Vječna pripovijest o iskupljenju opstala je do današnjeg dana. Krije se u bajci Trnoružica. Uspavana ljepotica je metafora o duši zaspaloj u materijalnom svijetu, a poljupcem vraćenoj u svijet ljubavi.
Kad odvrtim film sjećanja osjećam budna sam spavala u vremenu oluje ruža...
Dijana Jelčić...
|
