Uspomene i tišina...
Na današnji dan 2013 smo osjetili moć prijateljstva... bilo je divno...
hvala ti draga @Moja moda na ovoj divnoj uspomeni...
da, poezija uspomena daruje snovitost zbilji...
Svanulo je rujansko jutro… svitanje živi utihom vremena…
u kovitlacu misli vidim puteve kojima smo koračali…
svijet je lijep, globus u svom vrtloženju
svjedoći početak bez kraja…
Srce neumoljivo otkucava trenutke.
Sjećanja premošćuju razvaline,
obnavljaju se davne ludosti.
U prostoru uma gomilaju
okusi, mirisi i glasovi.
Iz uspomene dozivam
naša mahnitanja.
Za ideale se umire, govorio si,
vjerovala sam ti.
Pod sjajem sunca smo slušali zov rijeke,
bdjeli u carstvu noćnog pustolova,
zore dočekivali na trgu cvijeća.
Miris svježeg kruha obnavlja molitvu i prohujala proljeća.
Je li postojao početak ljepote, zagrljaj čovjeka i svemira?... Što je bilo prije stvarnosti?...
zar je važno što je bilo prije?... odgovaraš mi pitanjem…
Ne dragi, ništa nije tako važno kao ovaj trenutak,
miris kruha, uspomene i tišina…
Dijana Jelčić
|
