Veselim se...
U svome nastojanju da pronikne "u sam um Boga", prof. Hawking je stigao do "svijeta-sjena".
"SVEMIR U ORAHOVOJ LJUSCI"
"Možda se u njemu nalaze ljudi-sjene kojima glavobolju također zadaje nedostajuća masa u njihovom svijetu, bez koje ne mogu objasniti staze zvijezda-sjena oko središta galaktike-sjene."
Stephen Hawking
reljef polutki naše sive tvari je slićan orahovom... to je osjećao i Shakespeareov Hamlet
“O Bože, mogao bih biti zatvoren
u orahovoj ljusci i držati da sam
kralj beskrajnog prostora…”
u nutarnjem svemiru postoje sjene uma... ponekad pokušavaju promjeniti tijek misli tražeći uzroke svog ne postojanja na sceni svjesnosti... tako skrivene u podsvjesti mogu biti i pritajeni izvor kreativnosti.
Život u pomaku od ljudskoga, izvanzemaljska iluzija,
u onostranom zrcaljenje apsoutne svijesti,
tišina otrgnuta žamoru zbilje.
Ushit istine, postadoh putujuća misao kroz sjećanja,
a sutra mogu postati prah, a ti pijesak...
to su naša prirodna stanja...
Preobrazba zaboravljenih otkucaja srca...
tragovi u pamćenju, u ritmu klatna vremena...
Klatno vremena otkucava prolaznost… smjena godišnjih doba… jesen, mirisom kestenja i dunja, objavljuje svoj dolazak melankoličnim zastojima svjetlosti u krošnjama… prelamanjem u nove boje… sunčani smiraj će najaviti ravnodnevicu… i uranjanje u carstvo Vage…
od ekvinocija do solsticija... od ravnodnevice do najdulje noć...
volim bablje ljeto, maglovita svitanja, sjetu sutona,
poeziju kiše i rapsodiju boja...
Veselim se jesenjim sutonima… naše povratke iz stvarnosti u snovitost… dočekuje nas čuvar našeg doma i tišina dnevne sobe koju narušavaju otkucaji klatna zidne ure, naši razgovori i maštarije…
Dijana Jelčić
|
