Vrata pakla...
Edmund Turquet, podtajnik Ministarstva likovnih umjetnosti, je zamolio jednog od najznačajnijih francuskih skulptora Augusta Rodina da stvori brončana vrata za Muzej dekorativne umjetnosti koji trebao biti otvoren 1880. godine.
Iako Muzej dekorativne umjetnosti nikada nije dovršen i njegov je rad ostao do kraja nedovršen, projekt je postao jedno od najvažnijih djela njegovog života. Monumentalna skulptura, na kraju poznata i kao "Vrata pakla", Rodinu je to darovala financijsku sigurnost u potrazi za umjetničkom slobodom.
"Vrata pakla" sastojala su se od 186 figura i postala su monumentalna baza ili okvir za veći dio Rodinovih kasnijih djela. Iz toga je Rodin stvorio neovisne skulpture, figurice i grupe. Neki od njegovih najpoznatijih neovisnih djela su: 'Mislioc', 'Poljubac', 'Tri sjene', 'Ugolino', 'Fugit Amor''.
Mislioc... misao je naše nutranje svjetlo… njome razbijamo tminu ne znanja… ostvarujemo spoznaju… a osuđeni smo na spoznaju… fotografija skulpture se često koristi za predstavljanje filozofije.
Poljubac... Dantea i Beatriće izaziva titraje zrna nutrine... budi lijepe uspomene.
Ugolino i njegova djeca... je lik iz Božanstvene komedije, koji je pojeo leševe svoje djeca nakon što su umrla od gladi.
Uzaludna ljubav... figura ljubavnika u paklu koji se bezuspješno žele dotaknuti
Tri sjenke skupinu figura s vrha vrata koje pokazuju na natpis iznad vrata: "Napustite svaku nadu, vi koji ulazite"
Jedan od odljeva vrata se nalazi u Zürichu ispred muzeja Kunsthaus... često sam stajala pred tim vratima i
upijala djeliće skulptorovog umijeća... skulpturu koja metaforički predstavlja besmisao života... Danas u vremenu širenja straha i nevjerice, u buktinji besmisla i nestašice i poskupljenja goriva prićinja mi se... nalazimo se na vratima pakla... a pred nama jesenje kiše i zimske hladnoće... ždralovi, vjerni glasnici proljeća, odlaze ka toplini...
Noćas oživjeh pod zvijezdama,
svitanje mi šapnu
budi strpljiva do zvijezda,
pričekaj povratak ždralova.
Vapaj srca u mreži vjetra,
zrno zlata na sjenovitoj obali dana,
vir straha u dubini noći.
Bjelina svitanja pretače horizont
u ocean želja,
sunce sakriva korijenje noći,
pokreće oblake.
U krošnji jutrenja romor
nebeskog suzvučja,
poezije obećanja
i disonanci
tišine.
i vizija povratka ždralova...
Dijana Jelčić
|
