"I sve ljupke pjesme što ih stvori nekad
Anakreontova lira
Izbrisalo nije vrijeme
Još uvijek žar i ljubav naša srca dira
Što ih je s pjesmama
Eoljanka, djevojka Sapfo
Povjerila zvucima harfe.
Horacije, ’Lirske pjesme’IV, 9
Sapho, nazvana desetom muzom, muzom poetike postojanja najveća grčka pjesnikinja porijeklom s Lezbosa, je svojim izričajem žudnju, čežnju i san, ljubav pretočila u poeziju. Njena poezija odiše lakoćom i ljepotom tajanstvene energije koja uspavljuje i budi istovremeno.
S tronom zlatnim besmrtna Afrodito,
mudro čedo Zeusovo, preklinjem te:
Nemoj, o vladarice, plačnom tugom
slomit mi srce!
Siđi sad, boginjo, te iz teškog
jada mene izbavi. Što mi duša
želi, ti mi ispuni pa i sama
obrana budi!