Marketing
Na oltaru tmine...
"I sve ljupke pjesme što ih stvori nekad
Anakreontova lira
Izbrisalo nije vrijeme
Još uvijek žar i ljubav naša srca dira
Što ih je s pjesmama
Eoljanka, djevojka Sapfo
Povjerila zvucima harfe.
Horacije, ’Lirske pjesme’IV, 9
Sapho, nazvana desetom muzom, muzom poetike postojanja najveća grčka pjesnikinja porijeklom s Lezbosa, je svojim izričajem žudnju, čežnju i san, ljubav pretočila u poeziju. Njena poezija odiše lakoćom i ljepotom tajanstvene energije koja uspavljuje i budi istovremeno.
S tronom zlatnim besmrtna Afrodito,
mudro čedo Zeusovo, preklinjem te:
Nemoj, o vladarice, plačnom tugom
slomit mi srce!
Siđi sad, boginjo, te iz teškog
jada mene izbavi. Što mi duša
želi, ti mi ispuni pa i sama
obrana budi!
Njena oda Afroditi je bila izazov, tračak svjetla u nutrini tmine… vrijeme je prodrlo u besanost noći… dotaknulo mrtvilo tugovanja… skinulo korotu sa duše… dotaknulo lice bez osmijeha… zaustavilo bjegunicu iz života… osjetih dinamiku oboda kruga osjećanja… širio se, pretakao u kuglu ljepote… prostorna vremenitost se objavila sjajem tajanstvenog, nevidljivog izvorišta vidljive stvarnosti…
Pronašla sam sebe u misaonom kaosu… osjećaje u titraju leptirovih krila… u nadolazećem uraganu svijesti… vidjeh pređene puteve, stramputicu samosažaljenja i uspone ka ovom ovdje i ovom sada…
Zaustavih na tren spoznaju prolaznosti vremena… zagrlih tračak svjetla na oltaru tmine… nutarnje slijepilo se pretakalo u rapsodiju boja… osjetih dodir… šapat tvojih dlanova je blažio grč tijela… iz sjećanja je nestajala bolna praznina… punila se vremenom budnosti u novom snu…
Isti ljudi čine uvijek iste greške… tihovao si moju misao…
bojala sam se ljubavi… pomislih… ponovit ćemo grešku… smiješio si se…
Greška?... Grijeh?... ako je to ljubav onda u ovoj greški živimo grijeh…
govorio si tišinom koja se zrcalila tračkom svjetla na oltaru tmine…
Dijana Jelčić
Post je objavljen 09.07.2022. u 10:10 sati.