Mjesec, boginja i ja…
Darovali su mi ime i boginju,
čuvaricu Lunina hrama,
mjesečevih lovišta
i nebeskih šuma.
Odakle dolaziš noćni pustolove?
Kamo odlaziš kada te nema?
Ucrtavaš li ti sudbinske staze
na dlanu moga vremena?
Nosim li zrno tvoga kamena u srcu?
Lucidan san u noći punog mjeseca
boginja i ja, nedjeljivost sudbine i života,
nečujnost mijena, eho tišine,
i njegov glas.
Tvoja blizina je
veliko nebesko more
po kojem
sve moje zvijezde
tvojim tragovima plove...
a mjesec se zrcalio u njegovim očima.
Osjetih plimu i oseku uzbuđenja,
ljubav u zvuku tišine,
u izračunjivosti dana i noći,
u pepeljastoj svjetlosti,
u istini.
Nema je, ne postoji
tamna strana
mjeseca.
Dijana Jelčić
|