Knjiga od snova...
In memoriam Jorge Luis Borges... Buenos Aires, 24. kolovoza 1899. - Ženeva, 14. lipnja, 1986. argentinski je pisac i jedan od najslavnijih pisaca dvadesetog stoljeća...
Čovjek riješi da nacrta svijet. Tokom godina ispunjava prostor ucrtavajući pokrajine, kraljevstva, planine, zaljeve, brodove, otoke, ribe, kuće, instrumente, zvijezde, konje i ljude. Pred smrt on otkriva da taj strpljivi labirint linija ocrtava njegov vlasiti lik.
Godinama sam crtala svijet rukom nutarnjeg impresioniste. Zatvarala oči.
Iza spuštenih trepavica je svijet bio prisniji, bio je satkan od nevidljivih niti koje su jecale tišinom.
San nije zastoj u životu, nego jedna od njegovih najneobičnijih faza. Ta tajanstvena faza mira i nemira graniči sa nadnaravnim i odnosi nas u bezvrijeme. San satkan od nepoznatog tkiva, san ta magičnost svijesti koju bolje razumiju pjesnici od neurofiziolga.
U snu se odvajaju duša i tijelo, kažu neki.
Drugi tvrde, san je tek kratka smrt iz koje se novi rađamo.
Treći pokušavaju iz odsanjanog izvući crte karaktera sanjača i onda ga opisati svojim jezikom.
Četvrti…peti..šesti…što je uistinu san?
San je razgolićena tajna u kojoj se zrcali lice istine. Osjetih to, ali još uvijek imam na tisuće pitanja.
Imam li i odgovore?
Još uvijek ih nemam, ali pokušavm uhvatiti djeliće snova u mrežu svijesti upravo u onom trenutku pred buđenje, kada se otvaraju bjelokosna vrata mašte. To su snovi koji brišu one predhodne, snovi u kojima se budimo i žao nam je što smo se probudili.
Možda je san ipak tek najbolja definicija tlapnje? Upitah se i tražeći odgovor osjetih radost probuđenog djeteta. I bilo je kao nekada, zaplesah s mojom sjenom.
Pišem ditiramb dobrom bogu koji bdije nad lijepim snovima, himnu snovolovki koja hvata utvare i demone i ne propušta ih kroz svilenkastu mrežu podsvjesti.... i budna sanjam život.
Dijana Jelčić
|
