Svilotisak zore...
Sveti Ante... 13. lipanj 1231... 13. Lipanj 2022...
U mirisu lipe oćutih bdijenje, viziju čuvara mog djetinjstva.
Nad rijekom vremena premosnica svjetova, stvoriteljica bezgraničja,
u sjaju zrcala ljubav, svjedokinja vjerovanja u trinaesti dan šestog mjeseca,
u molitvu izgovaranu srcem djeteta.
U romoru odrastanja tek titraj na usnama, zahvala zaštitniku
sakramenta ljubavi, prosvjetitelju heretika, vječnom čuvaru
vrata moga vremena.
Sa tornja odzvanja zvuk jutarnjice…
rađa se dan svetog Ante. Promatram malenu statuu na radnom stolu.
Zaštitinik ljubavi dokazuje bezvremenost sanjajuće ljepote…
Ošamućena čarolijom svitanja pijem prvu kavu i osluškujem tišinu u krošnji vremena…
promatram svilotisak zore… svetac s djetetom u narućju i bijelim ljiljanom u ruci...
zrcaljenje nadahnuća meni nepoznatog umjetnika…
Sviće dan blagoslova bijelih ljiljana… iz podsvjesti izranja odsanjana pjesma…
metaforika snovitih zbivanja… kao iluzija… kao svjedočanstvo postojanja božanske iskre u srži bitka…
Sa tornja odzvanja zvuk jutarnjice… rađa se dan svetog Ante.
Bukti vatra nadolazećeg ljeta… moćvara snatri u uspomeni… svjetlost se prelama u prizmi sjećanja…
fotoni plešu ples nepostojećih valnih dužina… zaobljuju sliku u spektar mojih boja…
Sunoćava, trinestica se kotrlja kraju, obilježava osmijeh trajanja i radost stvaranja...
u zraku titra hvalospjev ljubavi..
Ovo je bio sretan dan!
Dijana Jelčić
|
