Sunčani kalendar...
Na dan Božića sunčeva zraka u 16,00 sati u Eufrazijevoj bazilici na izraziti način intenzivo obasjava Isusa koji sjedi na plavoj kugli (simbol neba) i nosi u ruci otovrenu knjigu u kojoj piše "Ja sam svjetlo istinsko". Zraka svjetla u svom produžetku u apsidi također obasjava bisupa Eufrazija. Za zaključiti je kako ova sunčeva zraka upučuje na jedinstveni sunčani sat i kalendar.
Upoznala sam prkosna zapljuskivanja vremena,
odupirala se Kupidovim strijelicama,
bježala u zavjetrine tmine, doživjela urinuće u tugaljive dubine,
demonsko ništa u krajoliku srca,
nepostojeća igra nad pustinjom osjećanja,
samotnost zla i ples sjena.
Sjene su uvijek crne, nebojom ogrnute,
veliko ne u rasapu svijetlosti.
Zaustavih se na vrutku istine.
Osjetih njihanje zipke ljepote, oćutih istost koljevke i snivanja.
San je sidro u oceanu jave.
Usidrih se u magiji sunčanog kalendara,
u zavjetrini vrhunaca iza kojih izlazi i zalazi zlatna hostija,
slijed svetkovina utkanih u purpur sutona i svitanja,
najviši vrh kao oltar života, prvi korak sa zemlje ka nebu.
Na obzoru svijesti zasjaše mnoga sunca,
u prozirnoj tišini vidjeh neestajanje zla, bljesak zbilje u iluziji.
Zavjet duše svijeta u znaku Lava živi, u znaku Vage život sanja.
U zbilji istina okrunjena bojom vremena.
Dijana Jelčić
|
