Povratak u zbilju...
„Poeta sacer…
Kao žrtva poeta sacer je čuvar Svetog kruga, čuvar Temenosa. Kada je uzmakla svaka ljudska veličina i ostalo prazno svako božansko mjesto, on stoji sam, kao čuvar svete vatre i zbog te vatre i na toj vatri samog sebe žrtvuje. Zbog toga je sacer pjesnik, zbog toga je preuzeo čuvanje Temenosa kako bi vatru hranio sopstvenim životom i održavao je svojom smrću. Zbog toga je on uzvišen i strašan, božanski i proklet, svetac i bijednik...
Ali nije dovoljno da poginem i žrtva je malo: snagom riječi moram stvoriti nadljudsko.
Samo onda mogu biti sacer.“
Bela Hamvas - Nevidljivo zbivanje
Noćas sam u snu odustajala od nametnutih vrijednosti. Odlazila u neprohodne koridore podsvjesti. Bilo je lijepo susresti sebe zaboravljenu u vrtlogu vremena. Bezglasje je bilo čulno. Razjezičavanjem jezika se oslobađah osobnog balasta. Doživjeh pojavnost nemogućeg, osjećanje moći i nemoći u snazi svejezika, u razumjevanju inače nerazumljivog, uranjanje u sferu rasapa svjetlosti, u stanje neočekivanih promjena.
„Sveti krug već samo jedan čovjek čuva: pjesnik. Ne zna se da li su ga kraljevi, svečenici, vojvode, vojnici, umjetnici zamolili da ostane, ili je sam prihvatio zadatak, ili je samo bio poslednji i kad su svi otišli, rekao je: izdržaću. Ili će konačno i on otići i niko neće nastaviti i čuvati Temenos. „
Hamvasova misao uroni u bdijenje. Odmaštala sam vrijeme homo sacera, bila nedodirljiva i izopćena iz zakonika zbilje, neranjiva i ranjiva u traganju za istinom. Osjetih oslobađnje bitka iz materije, oćutih sudioništvo u stvaranju svijeta, izazov poetike, njenu moć. U snenovitoj svijesti riječi ozrcališe onostrano.
Dotaknulo me božansko bdijenje, ali mi ni ljudsko nije bilo strano.
Kroz obod snenosti se uvlači veliko sunce. U ljepoti jutrenja se pojavljuje tvoj lik.
Povratak u zbilju je ljepši od sna.
Dijana Jelčić
|
