Tramvaj zvan čežnja......
Tramvaj zvan čežnja...Williams Tennessee
potresna psihološka drama o propasti profinjene ali promiskuitetne Blanche DuBois, predstavnice dekadentne južnjačke aristokracije, sukobljene s grubom sadašnjicom personificiranom u liku vitalnog Stanleya Kowalskog potvrđuje Williamsovu reputaciju jednog od najznačajnijih svjetskih poslijeratnih dramatičara.stvarnosti pobuđuju simpatiju, dok je Stanleyeva animalnost i vitalnost, kolikogod zastrašujuća, odraz psihičkog i fizičkog zdravlja.
Drama je poprište određene nostalgije za profinjenošću starog Juga, ma koliko ona možda bila lažna i nestvarna, te straha od vitalnosti sadašnjice, ali i udivljenosti pred njom. Iluzija i stvarnost, naravno, ne posjeduju istu snagu, pa Blanche i Stanley nisu ravnopravni protivnici.
Kao sanjačica u tennessianskoj žudnji, na platformi želja, u viziji izmišljaja
iščekivah kraj zbrkane prošlosti.
Kao Blanche DuBois čeznuh za ombulusom svijeta,
za mjestom cvata lovora, bunike i ljubavi.
Sapere aude, nečujni šapat vremena,
dvije riječi zastale u beskraju,
u jecaju tišine, u romoru valova,
u pjesmi oceana.
Traje još uvijek, u šutnji srca
urlik ranjene ptice,
a riječi ljubavi izranjaju
iz magle strahova.
Volim te.
Tvoj uzdah u mirisu jasmina,
u jecaju vjetra,
u suzama neba.
Na rondou sumnji,
na stazi odustajanja,
riječi ohrabrenja,
...ne odustaj od sebe...
Sjene naših zagrljaja
iščitavaju poruke,
rješavaju zagonetke,
govore jezikom tišine.
Na obzoru jutra umire tmina,
korijandoli sreće
objavljuju
nova svitanja.
Bio je hrabar!...
Dijana Ječić
|
