Danas je dobar dan...
Izronili smo iz noći u posljednje svibanjsko jutro… u mirišljavo svitanje dana grada…
U svitanjskom nebu se njiše sramežljivo Sunce…
naslućuje miris dolazečeg mjeseca…
moć rascvjetanih lipa...
Sunčana zraka se igra sa mojim osjetilom. Iza spuštenih trepavica, u kaleidoskopu svijesti
se bijela svjetlost prelama u neizračunjive duljine.
U režnju pamćenja slka mene djeteta na oltaru majke božje od kamenitih vrata.
rekoše mi... ona ispunja želje... poželi nešto u sebi...
stajala sam dugo u tišini svetišta...
nisam se mogla dosjetiti želje...
bila sam sretno dijete...
Zidna ura me otkucajima klatna vraća u stvarnost. Otvaram prozor.
Vidim vrijeme i tebe iza vremena
Danas je dobar dan,
dan ritma srca,
poljubaca.
i blagdan Majke Božje od Kamenitih vrata, zaštitnice grada.
Zapalila sam svijeću na gospinom oltaru i poželjela... a želja mora ostati moja tajna...
Dijana Jelčić
|
