Majske ruže...
Hodat ćemo bez razloga,
radovat ćemo se bez razloga,
smijat ćemo se bez razloga,
s jednim jedinim razlogom-
što smo živi i što se volimo.
A kud ćeš veći razlog.
Mehmed Meša Selimović
Mešina istina... da, nema većeg razloga... “Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog.”...
A ona, ona je došla je sa zvijezda, spustila se s neba da probudi svijet, došla je odjenuta mnogim imenima, došla je i ostala zauvjek tu među nama. Još uvijek korača bosonoga, nečujna, kao vizija, spušta se valovitim stazama snoviđenja, ulazi u nedohvatne dubine duše, leprša kao leptir i raznosi pelud sa tek procvalih pupoljaka, spušta ga na plodna polja sreće i onda ga vjetrom ponovo raznosi, dijeli, daruje beskrajem u bezvremenu svoja vjekovanja.
Pod podnevnim suncem promatram igru lišća i vjetra...
u mirisu procvjetalih ruža spomenak sna...
u krošnji bijele breze lahor svijesti romori Horacijevu misao
carpe diem quam minimum credula poster,
iskoristimo danas, sutra je možda prekasno…
U sutonu zvuk zvona objavljuje porod noći
i bdijenje nebeskog pustolova.
U kapi budnosti neopozivost prolaznosti i obris iluzije.
Srce neumoljivo otkucava trenutke.
Majske ruže još uvijek mirišu.
Dijana Jelčić
|
