U mreži snovitosti...
Između svjesti i podsvjesti. između zbilje i sna je titrala tanana koprena.
Sanjala sam Mediteran, dveri kroz koje odlazimo i vraćamo se
u dolinu djetinjstva, Iz kobaltne tmine izranjaju hridi,
Scila i Haribda razbijaju iluzije...
došao si pjesmom, začuh zov nutrine i tvoj glas...
kazivao je ljubav.
Riječi su, kao galebovi, slijetale na lažinu osjetila,
ostavljale otiske na pjesku pamćenja,
mjenjale reljef režnja osjetilnosti,
ucrtavale nove koordinate
na putevima osjećanja.
Oćutih pijanstvo čula, sinesteziju osjetila,
mahnitanje osjetilnosti.
Vidjeh meko plavetnilo tvoga glasa,
okusih slatkoću jantara pogleda,
začuh mirisnu snagu tijela,
udahnuh moć zagrljaja.
Osjetih lepet leptira u svijesti,
uragan u srcu, nestajanje
koprene između
zbilje i sna.
zapletena u mreži snovitosti
ostadoh slobodna u zbilji.
Dijana Jelčić... djelić davnih izričaja... godine traganja... 1987- 2007...
možda jednoga dana smognem snage ukorićiti sve snove...
|
