Nespojivost...
Oksimoron je stilska figura u kojoj se spajaju dva nespojiva, suprotna pojma.
oštroumna ludost, glasna tišina, luda pamet, topli led, tiha buka,
mlada starost, pametna glupost, živi mrtvac, mudra budala,
skromna raskoš i ljubav u oksimoronu...
stih iz "Romeo i Julija".
"O sve na svijetu, stvoreno iz ništa!
Lakoćo teška, zbiljska utvaro!
O ružna zbrko stvari divotnih!
O svijetli dime, perje olovno!
O hladna vatro, zdravlje je bolesno!"
Divim se pjesnicima i piscima. Oni uspijevaju oksimoronima i paradosima darovati smisao, poetizirati tumačenja, riječima utjelovljavati osjećanja.
Ima li istine u ovoj misli... ideali, paradoksi, oksimoroni... neskladnosti i proturiječnosti... divna poetska zbrka...
život tako jednostavan i lijep... najvrijednije što imamo, izginuti u borbi da bi ga očuvali...
Budimo drugačiji od drugih,
daruj mi viziju britke zbilje
neokaljane voljom tupih
heroja vremena.
Malo previše boli, oksimoronski likovi,
moćnici oštroumne gluposti,
a vječnost jeca na žrtveniku početka,
zaziva Harmoniju da oživi legendu,
da nadvlada kaos trenutačne zbilje.
Živimo li u zoni logične nezamislivosti,
nespojive i neshvatljive realnosti ?
Zatitraj novim svjetlom nad jaslicama dana,
zaustavi mač jezika, molitve su bez štita,
a nad humkom istine urlici ispraznih obećanja.
Skrivam lice u glasnost tišine,
srce neumoljivo otkucava trenutke.
Iza horizonta svijesti ozrcaljena utopija,
majordomus trenutka nas uvodi u zamak
nedosanjanog zlatnog doba.
iluzija je lijepa...
Dijana Jelčić ...
|
