U vrtlogu vremena...
Salomonova pjesma nad pjesmama
Zaručnica
Poljubi me poljupcem usta svojih,
ljubav je tvoja slađa od vina.
Miris najboljih mirodija,
ulje razlito ime je tvoje,
zato te ljube djevojke.
Povuci me za sobom, bježimo!
Kralj me uveo u odaje svoje.
U vrtlogu vremena čekah skitnicu, ludu trenutka, kralja bez krune.
Tebe usječenog u pamćenje, uklesanog u sjećanje.
Susret i rastanak pod suncem.
U plavim daljinama nagnuće sudbine,
u načelu vremena ritam vjerovanja.
U tvojim očima san i obećanje.
Pamtim.
Voda je dolazila iz zemlje, u zraku oganj ljeta i naslućujuća peta esencija.
Zbrajah godine.
U vjetru osluškivah glas Salomona, odgovarah srcem zaručnice,
zavoljeh miris smirne, oazu Judejske pustinje i grozdove njene.
Sanjah kuću od cedra i svodovlje od čempresa.
Razgovarah sa srnama i košutama,
zaklinjah mjesečinu za blagost tvoga sna.
Bio si strast, bila sam žudnja dosanjane budućnosti.
Dijana Jelčić
|
