Larina tema (engl. Lara's Theme) je naziv ponavljajućeg glazbenog motiva kojeg je za film Doktor Živago (1965) napisao skladatelj Maurice Jarre. Melodija je postala međunarodno poznata i omiljena do danas. Kasnije je Paul Francis Webster preuzeo temu i dodao joj stihove, pa je nastala pjesma "Somewhere My Love" (Negdje, moja ljubavi)... Pjesma o ljubavi opisanoj u romanu Borisa Pasternaka...
Tvoj smijeh, Lara, umro je s danom tim
Kada si ti zadnji put bila s njim.
Znam, znam, Lara, da mrziš onaj vlak
Lica kroz dim, ledeni zimski zrak.
Ti si pošla kroz snijeg, Lara,
A on u pakao vatre te,
Pamtiš li zvuk pjesme vojnika tih
I njegov glas tužan i tako tih?
Ti si pošla kroz snijeg, Lara,
A on u pakao vatre te,
Al sunčan dan vratit će drage sne:
Vjeruj, Lara, k o prije bit će sve...
U pejsažima daleke zemlje ljubav podnosi udare sjevernog vjetra i u zaleđenoj dači otapa trenutke straha i strave. Uranjam u priču o trganju carskog znamenja i koračam dalekom stepom ka susretu u snovima. Probijam se kroz sniježnu oluju i izranjam na sunčanoj strani ulice grada u kojem je ljubav proklijala proljećem. Zaustavljam se na postajama tramvaja zvanog čežnja i ne dozvoljavam da se odigra kraj ispisan na pergamentu svijesti. Sa asfalta nas ljubav odnosi u renesansni perivoj davnih snoviđenja, a tonovi kraja Larine pjesme nas sjedinjuju sa trenutkom u kojem praznina postaje punina postojanja. Budim se i otvaram oči, tvoje lice se zrcali u svakoj kapljici sna. Krenimo zajedno do kraja svijeta dok voda bešumno protiče, probudimo se sjedinjeni u obećanju da ćemo izaći među koplja sunčeve svjetlosti i u svakom zrncu pijeska zrcaliti ljubav.
Pitam se je li ovo san ili java ili je tek kristalna suza vremena u kojoj se zrcali prošlost i sanja budućnost. Uz mene koračaš ti. Osjećam te u vjetru koji mi mrsi kosu i miluje sjenu mjesečeva sjaja na obrazima. U biserima sedefastog horizonta spavaju razlomljene linije sudbine i čekaju buđenje suđenice koja će utkati nova križišta na stazama stvarnosti.
