Igra...
„Igra staklenih perli“
To je priča o smislu života, (ili traženju smisla), smještena u nepostojeću zemlju. Hese kritizira savremeni svet uzdiući svijet duha i kulture.
U zemlji Kastaliji, gde su smješteni elitni univerziteti, podučava se igra staklenih perli. Igra je opisana metaforički kao univerzalni jezik i metodu koja spaja znanost i umetnost, odnosno, celokupno ljudsko stvaralaštvo u jedan jedinstveni oblik.
Opisuje odrastanje i intelektualno sazrijevanje Johana Knehta, koji vremenom postaje legendarni Majstor igre.
S igračkom svojom, s perlama u ruci
pogružen sjedi, a zemlja oko njega
opustošena ratom i kugom.
Ruševinom
još raste bršljen, u njem zuje pčele.
Klonuli mir u prigušenom psalmu
još ječi svijetom...
Herman Hesse
Pokušavamo se ispisati iz mjesta događanja, iz vremena nedogadjanja,
isključiti iz vrtloženja zbilje, osmijesima osmisliti trenutke čekanja
na kraj strahovanja.
Radujemo mirisu ruža, u krošnji bijele breze čujemo
kako vjetar romori o vrlinama vječnosti,
o neumitnom povratku poeziji zbilje.
Promatram sluku svoda Sistinske kapele,
desna polutka mozga, u nju je slikar
smjestio Boga.
Oćutih bliskost početka, ljubav se širi prostorom,
osjetih dodir, pričinjalo mi se
božja ruka je posvetila
trenutak.
Na horizontu Kastalije svitanje otrgnuto iz beskraja,
utkano u igru staklenim perlama, u "lingua universalis"
jezik koji oslobadja i povezuje sve.
Kao posljednji igrači staklenim perlama
ćutimo moć Kastalskog vrela,
igramo se na livadi od sna...
Dijana Jelčić
|
